Niti jedan kolač, niti jedna torta (a volim ih jako) ne može izazvati taj osjećaj sreće kao činjenica da si nekome, u jednom trenu, čineći skoro pa ništa, izazvao “veseli trbuh”. 

Nije bitna boja kože, nije bitna vjera, nije bitna politika; bitni su ljudi, osjećaji, suosjećanje. I životinje. 🙂 Čemu ovaj život služi ako ćemo se dijeliti prema onim stvarima koje bi nas u konačnici trebale spajati? Čemu svi ti osjećaji sreće i veselja ako ćemo ih dijeliti samo s odabranim ljudima? Čemu nam dana mogućnost da smo tu jedni za druge, a mi ju ne iskoristimo? Svi smo isti, samo nam se mjesto rođenja razlikuje.

Nemam fotografija, no vjerujem da za ovu temu nisu ni bitne.

Bitan je osjećaj, a on je tu. U meni. I vama.

Imagine there’s no heaven
It’s easy if you try
No hell below us
Above us only sky
Imagine all the people
Living for today…

Imagine there’s no countries
It isn’t hard to do
Nothing to kill or die for
And no religion too
Imagine all the people
Living life in peace…

Imagine no possessions
I wonder if you can
No need for greed or hunger
A brotherhood of man
Imagine all the people
Sharing all the world…

You may say I’m a dreamer
But I’m not the only one
I hope someday you’ll join us
And the world will live as one…

Pusa