Čokoladno-karamelasti tart

Luda sam ovih dana ili bolje reći ovih zadnjih tjedana. Ritam mi je k’o u osnovnoškolke koja osim škole ima nekoliko izvanškolskih aktivnosti, samo što mene nitko poslije crtića (iako ne znam kad sam zadnji put vidjela crtić prije dnevnika) ne tjera u krevet. A možda to uopće ne bi bila loša ideja. Naime, prije nekog vremena sam upisala školu za slastičare, nešto što me već dugo vuče, nešto što već dugo želim, a nikako da dođe na red. Jedan dan poslije posla sam samo skrenula s puta i upisala se. Htjela sam vidjeti usavršiti i ono osnovno znanje, naučiti neke teoretske dijelove pa da sve skupa sjedne na svoje mjesto. Uglavnom su školica, učenje i polaganje ispita glavni razlozi mog ludog ritma. No, da ne bi sve bilo tako jednostavno, u naš život je, uz najveću četveronožnu ljubav, ušetao još jedan čupavac, štete od 3 mjeseca. Potpuno lud, potpuno neumoran, potpuno divlji i potpuno dječji. 🙂 Nemam djece, no mislim da s ovim čudom skoro pa znam kako je to. 🙂 Izgledam kao da me poplava izbacila, kao da kreveta i jastuka nisam tjednima vidjela. Hvala onome tko je izmislio puder i maskaru. 🙂 Uglavnom, imam uspona i padova, malo bi se zatvorila u stan, a malo ne bi ni došla doma. 🙂 Veselje! Jednog dana ćemo se tome samo smijati, a do tada držite fige. 🙂