Iako se ovaj kolač u Italiji tradicionalno peče za Uskrs, vjerujem da će naći mjesto na našem stolu i van uskršnjih dana. Aromatičan, lagan, punog okusa jednostavno zove na još. U Italiji se kolač pekao tijekom paganskih proslava i njime se obilježavao povratak proljeća. Neki vjeruju da je pastiera prvi put napravljena kada je drevna božica Partenope izašla iz vode Napuljskog zaljeva očaravajući ljude svojim pjesmama. Zahvaljujući joj, napuljski narod je je darovao najdragocjenije proizvode svoje zemlje: brašno, ricottu, jaja, pšenicu, narančinu cvjetnu vodu, začine  i šećer. Kad se boginja vratila u more, ponudila je darove bogovima, koji su onda učinili ono što bi većina nas učinila, napravila kolač. 🙂 Originalni recept navodno nitko ne zna pa postoje razno razne izvedenice. 
Kolač se radi u tri faze tijekom nekoliko dana kako bi omogućili okusima da se u potpunosti razviju. Prvi dan se pšenica namače pa se kuha u mlijeku i limunu i ostavlja da odstoji preko noći. Idući dan se radi tijesto i punjenje od ricotta sira koji se također ostavlja preko noći. Treći dan se peče, a četvrti konzumira. 

 

 

Krenula sam upravo ovako kako i piše. Kupila sam zrno pšenice i namakala ga preko noći. Drugi dan sam ga kuhala u mlijeku i limunu i ostavila da stoji preko noći. Prvo što sam uočila je da pšenica ni nakon cjelonoćnog namakanja, kuhanja, stajanja i dalje nije omekšala. No, nastavila sam dalje. Sad, iz ove perspektive, znam da bi sigurno pšenicu zamijenila nekom drugom žitaricom. Čitala sam da se umjesto pšenice može staviti ječam. Navodno da se on puno bolje namoči i dobijete onako smjesu sličnu grizu, a to je upravo ono što sam i trebala dobiti. No, bilo kako bilo, kolač je ispao super, bio je stolu za Uskrs i bio je upravo onako parfumeriziran kakav je i trebao biti. Pšenica se malo osjetila pod zubima, no nije pokvarila doživljaj.

Sastojci za kalup 28cm kreću.

Tijesto:
250 gr glatkog brašna
125 gr maslaca
100 gr šečera
1 jaje
1 žumanjak
korica limuna

Pomiješajte sve sastojke u prhko tijesto. Brašno i šećer pomiješajte, dodajte ohlađeni maslac i utrljajte ga u brašno i šećer. Dodajte jaje, žumanjak i limunovu koricu i sve dobro povežite. Tijesto podijelite u dva dijela, jedan veći, jedan manji te ostavite preko noći ili barem na sat vremena u hladnjaku.

 

Nadjev:

250 gr pšenice ili ječma
200 ml mlijeka
30 gr maslaca
korica jednog limuna
2 jaja
2 žumanjka
350 gr ricotta sira
350 gr šećera
1 žličica ekstrakta vanilije
1 žlica cimeta
sok od jedne naranče
100 gr kandiranog voća limuna i naranče (ovo možete i izostaviti, ja sam dodala u recept kako bi bio još aromatičniji)

Kako sam gore i opisala postupak traje par dana. Pšenicu stavite namakati preko noći. Drugi dan ju stavite kuhati u vodu na otprilike sat i pol. Nakon toga ju kuhajte u mlijeku, maslacu i limunovoj korici otprilike 15ak minuta, izlijte u posudu, ostavite da se ohladi na sobnoj temperaturi te prebacite u hladnjak preko noći. Trebali bi dobiti smjesu sličnu grizu, no teško da ćete to dobiti sa pšenicom pa vam preporučujem da koristite ječam.
Ricotta sir, jaja, žumanjke, šećer, ekstrakt vanilije, cimet, sok od naranče i kandirano voće dobro pomiješajte i također ostavite u hladnjaku preko noći.

 

Na dan pečenja, veći dio tijesta razvaljajte tako da vam stanje u kalup od 28cm i tako da vam pokrije stranice kalupa. Viškove uklonite. Pećnicu ugrijte na 200 stupnjeva. Pomiješajte smjesu od pšenice zajedno sa smjesom od ricotta sira te sve izlijte na tijesto. Manji dio tijesto razvaljate te izrežite trakice koje ćete poslagati po nadjevu kriš-kraš tako da dobijete rombove. Možete ih premazati razmućenim jajem. Pecite oko 60 minuta dok ne dobijete hrskavo tijesto i zlatno smeđu koricu. Ohladite u kalupu najbolje preko noći. Pri posluživanju možete pošećeriti šećerom u prahu, ja sam osobno taj dio izbjegla.

Možda izgleda komplicirano, no stvarno nije. Potrebno je samo malo dobre organizacije.

Uživajte u okusima.

Pusa