Kad smo napokon odlučile (sestra, kao moja najveća podrška i vjetar u leđa, i ja) da idemo s tajnom večerom u Zadru, bila sam uvjerena kako će ama baš sve stati u moj Clio. Sva sreća pa se pored mene nalaze ljudi koji su malo manje naivni od mene i stoje s obje noge čvrsto na zemlji pa su mimo moga znanja, organizirali kombi. 🙂 I hvala im beskrajno na tome. Da se mene slušalo, vjerojatno do večere ne bi ni došlo jer bi ja još uvijek utrpavala stvari u Clio. 🙂
Treća po redu, meni nekako najmilija iz jednog jedinog razloga – sve je nekako bilo opušteno. A bilo je tako jer sam ja bila takva. Nisam sama sebi složila pressing, sve je bilo nekako fluidno, mirno i intimno. Čak ni cjelodnevno gledanje u nebo i analiziranje hoće li ili neće kiša, u kojem smjeru idu oblaci i koja od globalnih meteo stanica je najtočnija me nije uspjelo izbaciti iz zena. A prostor? Prostor je imao dušu. Taj ogromni kesten usred dvorišta obitelji Matešić je meni djelovao kao ono drvo života iz filma Avatar. Ispod njega se te večeri stvarno odvijao jedan mali život. I jedan mali bar s free cugom. 🙂 Mislim, tko ne voli bar s free cugom? 🙂 Koktel tekile i ginger beera s Promili.hr kao piće dobrodošlice su bili pun pogodak, a gostima nije bila strana ni solo tekila s limunom i soli Solane Nin. 🙂 A Plavuša? Plavuša se prošetala cijelim dvorištem nekoliko puta. 🙂
Što se fino kuhalo?
Kao i svaka večera do sada i ova je bila posvećena jednoj od zemalja. Meksička hrana nam se činila idealnom za dostojni ispraćaj ljeta i divnu dobrodošlicu jeseni. Uz piće dobrodošlice grickali su se sirevi Paške sirane s ukiseljenim jalapeno papričicama Volim ljuto i egzotičnim voćem Exotic king. Za hladno predjelo smo poslužili šalšu od pečenih rajčica OPG Džolan i luka s mariniranim grilanim kozicama u crnom češnjaku, limeti i chilliju, komoračem, Paškim sirom i tortiljom.
Grijala su se grla s toplim predjelom – juhom od tikvica s čipsom od ljubičastog krumpira i korijanderom divnih Green Friendsa.
Glavno jelo se sastojalo od svinjetine, marinirane u annatto sjemenkama, kuminu, chilliju i soku naranče, sporo pečene u banana listu uz kuhani kukuruz, fajita empanade na guacamole umaku.
I na kraju desert, čokoladni chilli mousse s churrosima. 🙂
Uz svako jelo su nas pratila vrhunska vina Zlatan otok bez kojih ne možemo zamisliti više niti jednu večeru kao i izvrsnim sokovima Agropošte. 🙂
Meni osobno su ove večere pomicanje mojih vlastitih granica, učenje novih kultura, navika i načina življenja i upoznavanje vas koji dijelite sa mnom taj entuzijazam. U tome uživam. I to mi je najbitnije.
Jedva čekam nova druženja.
Pusa