Vratila sam se sinoć s puta, a prije samog odlaska sam donijela vjerojatno jednu od boljih odluka u zadnje vrijeme. Odlučila sam dan poslije puta ostati doma, a ne ići odmah na posao. Ne samo da sam se naspavala, nego sam uspjela i napraviti neke stvari koje planiram već mjesecima. Krumpiraste krafne nisam planirala ni pod razno rubriku. No, evo ih. I ne da mi je drago što su ovdje, nego vam sreću i veselje ne mogu ni opisati. 🙂 Ne samo svoju. 🙂

• 

• 

• 

Najbolje krafne radi moj tata. Imala sam par pokušaja u nadi da će mi ispasti kao njegove, no uzalud. Čovjek mi sve lijepo objasnio, dao recept, otkrio male tajne, no opet uzalud. Više se ne trudim, sad odem kod njega i jedem njegove. Ja volim pune, debele krafne, onako kad ju zagrizeš da ne zagrizeš zrak u krafni. E, on takve radi.

Uglavnom, danas sam imala novi pokušaj s novim receptom koji sam našla u nekom časopisu dok sam sjedila na čaju u Londonu. I dalje nisu kao tatine, neke su ispale pomalo šuplje, neke savršeno debele i pune. Ne znam o čemu to ovisi. Sve od istog tijesta, iste debljine, u istom ulju pečene, a drugačije. Okus je fantastičan, a ovo punjenje, sa žlicom bi ga mogla jesti. Punila sam ih kremom od pistacija i mascarponea. Kremu od pistacija sam kupila u trgovini Eataly u Trstu, nije mi samo jasno zašto nisam kupila cijeli karton. Savršenstvo. Tu istu kremu sam pomiješala s mascarponeom i punila krafne. Jedno vrijeme se slična krema mogla naći u Lidlu. No, mascarpone možete pomiješati s bilo čim – karamela, čokolada, pire od nekog voća, što god želite.

• 

[penci_recipe]

• 

• 

• 

Nadam se da će vam se svidjeti. Ja moram napraviti jednu turu i odnijeti tati. 🙂 Uvjerena sam da će i dalje svi jesti njegove. 🙂

Pusa