Stislo me vrijeme. To je jedini suvisli zaključak koji mogu dati ovih dana. Stvari samo dolaze, jedna za drugom, bez nekog posebnog pitanja i viču: “Snađi se, druže!” 🙂 U nekom trenutku shvatiš da možeš puno više nego što misliš i da promjene uvijek dođu onda kad ih najviše trebaš, a najmanje si spreman za njih. E, pa živjele nam one! 🙂
![]() |
Vú sữa – Star apple – Zvjezdasta jabuka – okus sličan šljivi |
Prva hrana s kojom se susretneš, pri samoj vožnji ulicama Vijetnama, je voće. I to voće koje, osim banana (a i one su u mini verziji) i limete, nikad vidio nisi. I odmah poželiš sve probati, a nisi siguran ni kako se što jede. 🙂 Voće se prodaje u trgovinama, na malim štandovima, biciklima, motorima, cesti… Primjetila sam da u Vijetnamu ne postoji prazan trgovački prostor u zgradama i kućama. Svi prodaju sve. Dosta trgovina izgleda kao da u njih nitko nikad nije ušao, al’ bez obzira na to, trgovina radi, ljudi prodaju, šivaju, sjede i potpuno neopterećeno uživaju. Pričali su nam da svi oni koji imaju vlastiti biznis, imaju i oltar Buddhe kojem svakodnevno donose hranu, vodu, kavu, pive pa i cigarete, neki vjerujući kako im to donosi financijsko blagostanje, a neki iz čistog i jednostavnog vjerovanja da ih Buddha čuva i donosi im mir, sreću i blagostanje.
![]() |
Prodaja ribe na ulicama Hoi An-a |
![]() |
Prvi ručak u Vijetnamu – noodle s povrćem i tofuom |
Da se vratim na voće (ponese me priča 🙂 ). Ljudi su me, po povratku, pitali kakav je ananas, kakve su banane….potpuno istog okusa kao i kod nas. 🙂 Zanimljivo je kako ananas prodaju – skinu lišće, ogule koru, naprave male kanaliće kako bi skinuli i onaj smeđi dio koji ostane nakon skidanja kore, ali ostave stabljiku na kojoj je ananas rastao. Doslovno jedete ananas kao sladoled na štapiću. Predobro! Obilazak plutajuće tržnice na Mekong Delti je stvarno poseban doživljaj, nemaš priliku tako nešto doživjeti svaki dan. Posebni se uvjeti moraju zadovoljiti da bi mogao prodavati na njoj. Manjih brodića koji prodaju kavu, voće, hranu ima jako puno, a glavna im je fora uloviti se za neki turistički brod, ugasiti motor i pokušati turistima nešto prodati. Čak su nas i upozorili da dok se brod kreće, a oni su “prikačeni” na brod, ništa ne kupujemo pogotovo u slučaju da nemaš sitnih novaca. Moguće da kusur više nikad ne vidite. 🙂
Na slici dolje lijevo, u smjeru kazaljke na satu, ananas, nešto kao dinja, ne znam naziv, bananice i nešto jako loše. 🙂 Zove se Jackfruit iliti stinky fruit, smrdljivo voće. I stvarno je takvog okusa, čak i preporučuju jesti ga u manjim količinama jer može izazvati želučane tegobe. 🙂
![]() |
Odmor na tržnici 🙂 |
![]() |
Juha od rajčice u jednom od restorana u Nha Trang-u. 🙂 |
I za kraj nešto o slatkom. U tih 18 dana, nisam probala apsolutno nikakvu vijetnamsku slasticu. Ne zato što nisam htjela, nego ju nisam nigdje našla. U to ne računam bombone i kekse iz trgovina, takvih slastica si naravno mogao naći svugdje. Naišli smo na samo jednu pekarnicu u kojoj si mogao kupiti kolače tipične zapadnjačke, dvije vrste kruha i tost. Vijetnamci skoro pa i ne jedu kruh. Za doručak smo uglavnom dobivali tost ili baquet i to je to od kruha. Ni ne čudi činjenica da su svi mršavi. Ni ne znaju šta je kvasac. 🙂 Zadnji dan smo se počastili palačinkama s bananama i jagodama i mogu samo reći: “Mljac!” 🙂
3 komentara
🙂 🙂 predobro sve zvuci i izgleda 😉
Autor je uklonio komentar.
i još je i jako fino 🙂