U jednom od prethodnih postova sam pisala o Banoffee pie (pita) i slatkom karamel namazu tzv. Dulce de leche. Pisala sam i o tome kako sam kupila teglicu namaza u jednoj trgovini i s onako sigurnim stavom u nogama napisala da zašto bi se patile i radile domaći kad je netko drugi to odradio za nas, i to jako dobro. Sad znam da takve izjave više neću davati jer mi crv u glavi nije dao mira dok taj isti namaz nisam sama napravila. I ne samo da sam ja napravila jedan, nego je i on. 🙂 Zašto on?

Ukratko, nakon početničke sreće i pune teglice namaza odlučih napraviti još jednu turu jer mi jedna nije bila dovoljna za ono što sam naumila. I tako ja krenem po istom receptu (kraće vrijeme pripreme) i istoj proceduri i potrošim 1800 gr šećera u 6 pokušaja. U ponoć. U srijedu. U četvrtak ujutro radim. I šećer se jednostavno odbija lijepo otopiti. ON šuti (nevjerojatno). Nakon šestog pokušaja samo je izustio: “Napravit ću ti ja ujutro drugu turu!” Takvu ponudu ne možeš odbiti. 🙂 I stvarno je napravio, koristeći potpuno drugačiji recept. I ne smijem to pred njim ni reći, al’ svi kažu da je njegov malo bolji. 🙂
E, pa evo i vama na sud, barem po izgledu dok se sami ne odlučite napraviti svoju teglicu. Nećete požaliti. Recepti nisu moji, mudriji ljudi prije mene su to jako dobro smislili. Našla sam svakakve, no izbor je pao na ova dva.

Njegova verzija (gornja slika lijevo):

1 l punomasnog mlijeka
60 gr maslaca
300 gr šećera
žličica ekstrakta vanilije
pola žličice sode bikarbone za tamniju boju namaza
prstohvata soli

Mlijeko pustite da provrije pa mu dodajte sve ostale sastojke. Smanjite vatru i ostavite da se kuha narednih 2 sata uz povremeno miješanje. Počnite neprestano miješati kad vidite da se smjesa počela zgušnjavati. Namaz će vam, kad je gotov, i dalje biti tekući, neće doseći gustoću kremu, no hlađenjem će se zgusnuti. Prelijte ga u staklenke i ostavite na sobnoj temperaturi da se skroz ohladi.

Moja verzija (gornja slika desno):

300 gr šećera
5 žlica vode
230 gr maslaca
3 prstohvata soli
200 ml slatkog vrhnja

U lonac s debljim/ duplim dnom stavite šećer i vodu i pustite da se sve otopi na srednje jakoj vatri. Ovo zvuči savršeno jednostavno, al’ nije. 🙂 Ako je moguće, nađite šećer koji nema jako velike kristale. Vjerujte mi, to stvarno ima veze, nije svaki šećer isti. Nemojte ništa miješati jer će vam se dogoditi da se šećer kristalizira. Ono što bih vam preporučila je da ne stavite cijelu količinu šećera u lonac nego da ga postepeno dodajete kako se prethodna količina krenula otapati. To će umanjiti mogućnost kristalizacije. Moj profesor u školici npr. uopće ne koristi vodu, samo manje količine šećera stavlja u lonac i nema greške. 🙂 Kad ste iskoristili sav šećer i dobili onako zlatno smeđu boju, dodajte maslac izrezan na kockice i stalno miješajte. Malo se odmaknite od lonca tijekom dodavanja maslaca jer vrlo često zna prskati. Posolite, maknite s vatre i dodajte mlako slatko vrhnje. Dobro sve promiješajte, prebacite u staklenke i ostavite da se ohladi na sobnoj temperaturi. Dobit ćete oko 600 gr namaza.